Lisica i gavran

     Gavran je negde ukrao komad sira i, s njim u kljunu, sleteo na jednu visoku granu.
      Lisica, koja je slucajno naisla tuda, odlucila je da mu uzme taj komad sira.
     Zato je rekla gavranu `Kakve divne sjajne oci imas, a tek kako ti je prekrasan vrat... Steta sto tako lepa ptica mora uvek da cuti,  jer ne ume da peva.`
     Gavran, koji je ovim recima bio neobicno polaskan, htede da pokaze lisici da ume i da peva. Otvorio je kljun i graknuo, a sir mu je ispao iz kljuna i pao pravo pred lisicu.
     Lukava lija, zgrabivsi sir, poce slatko da se smeje `Ha, ha, ha, ti mozda imas glasa, ali pameti svakako nemas!`


 Seherezada

     U jednoj zemlji Dalekog istoka ziveo je nekad jedan kralj, koji je svake noci uzimao novu zenu i sledeceg jutra naredjivao da je pogube.   
      Posle nekog vremena, ljudi su postali smrtno uplaseni, jer je dolazio red i na njihove kceri da po jednu  noc budu kraljice.
  
       Tada kcer kraljevog savetnika, koja je bila mudra kao i njen otac, zamoli oca: `Dozvoli da ja postanem kraljeva zena i da povedem sa sobom svoju sestru kao pratilju.`
  
       Njen otac je bio zapanjen ovom molbom, ali je znao da je njegova kci toliko mudra da bi mogla uciniti i kraj tom strasnom kraljevom ponasanju.
    
      I tako se njegova kcer Seherezada vencala sa kraljem.
  
      Posle vecere Seherezada se obrati  kralju:             
   
     `Zelela bih da se oprostim sa svojom sestrom i poslednji put joj pozelim laku noc.` Kralj se sa tim slozi i dozvoli njenoj sestri da udje.
  
       Kad je sela, ona zamoli Seherezadu: `Draga sestro, ispricaj mi poslednji put jednu od tvojih prelepih prica.`
    
      Seherezada poce da prica jednu pricu, a kada je zavrsi, kralj je bio tako ushicen, da je hteo da cuje jos jednu, i ona mu obeca da ce mu sledece veceri ispricati novu pricu.
   
      Kralju su se njene price toliko dopale da joj je postedeo zivot.
  
       Tako su proveli
hiljadu i jednu noc, za koje vreme je kralj zavoleo Seherezadu,a ona mu podarila troje dece.    
      Price su prestale, ali kralj je nije pogubio.

      Ona je ostala kraljica svoje zemlje, i svi su bili srecni.


Princeza na zrnu graska - H.K.Andersen

     Bio jednom jedan princ.
     I dodje princu vreme za zenidbu. Zeleo je da uzme za zenu princezu, ali ne bilo kakvu princezu, vec pravu pravcatu.
     Obisao je ceo svet, ali nije nasao sebi mladu.
     Princeza je bilo mnogo, ali kako prepoznati da li su prave ili nisu?
     I tako se princ vratio kuci praznih saka, tuzan i potisten, jer je zarko zeleo da se ozeni pravom princezom.
     Jedne veceri spusti se strasno nevreme. Sevale su munje, udarali gromovi, a kisa je lila kao i kabla.
     Odjednom neko zakuca na vrata dvorca i stari kralj ode da vidi ko je.
     Na pragu je stajala princeza. Ali, boze mili, na sta je licila! Voda joj se potocima slivala niz kosu i haljinu pravo na cipelice. Sirotica je bila toliko mokra kao da su je upravo izvadili iz reke.
     A tvrdila je da je prava pravcata princeza!
     `To cemo tek da vidimo` - pomisli stara kraljica, ali nikome ne rece ni reci, nego ode pravo u spavacu sobu, zbaci s kreveta sve duseke i jastuke i stavi na gole daske zrno graska. A onda grasak prekri sa dvadeset duseka i jos dvadeset jorgana punjenih guscjim perjem.
     Na toj postelji je princeza provela noc.
     Sutradan ujutru, upitase je da li je lepo spavala.
     - Oh, veoma lose! - rece zalobno princeza.  - Cele noci nisam oka sklopila! Krevet mi je bio uzasno neudoban. Cinilo mi se da lezim na kaldrmi, pa mi je sada telo puno modrica. Oh, kako sam ruzno spavala!
     Tako su svi poverovali da je ona zaista prava princeza.
     Jer, osetila je majusno zrno graska kroz dvadeset duseka i dvadeset perina! Samo je prava pravcata princeza mogla da bude tako nezna.
     I princ se ozeni njome.
     A zrno graska odnesose u muzej. Tamo se i dan-danas nalazi, ako ga neko nije ukrao.
     Cega sve nema na ovome svetu!