Tezej i Minotaur

     Rat izmedju Atine i Krita se zavrsio kada je Egej, kralj Atine, zamolio za mir.
     Ali, uslovi toga mira bili su strasni. Atinjani su morali svake godine da prinesu na zrtvu strasnom Minotauru sedam momaka i isto toliko devojaka.
     Cudoviste Minotaur bilo je pola bik, a pola covek. Njega je kralj Minoj drzao u  lavirintu Knososa. To je trajalo sve dotle, dok Tezej, atinski princ, nije odlucio da tome ucini kraj.
     I pored molbi svoga oca da ne ide, Tezej je posao sa grupom mladih zrtava na Krit. Kada su stigli na Krit, kcer kralja Minoja, Arijadna, videla je grupu zarobljenika i zagledala se u stasitog Tezeja.
     `On ne sme umreti`, resi Arijadna i potajno ode do njega. Odnela mu je mac, a to Tezeja ohrabri, pa rece `Ovim macem cu ubiti cudoviste!`
      Onda mu Arijadna dade i jedno klupce kanapa. `Bez ovoga nikada neces pronaci izlaz iz lavirinta. Odande jos niko nije izasao ziv. Ja cu stajati napolju, a ti, kada udjes u lavirint, pusti da se klupce odmotava, pa ces se pomocu njega posle lako vratiti.`
     Tezej joj je bio vrlo zahvalan, a kako mu se ona vec neobicno svidela, zamoli je da se uda za njega, ako se ziv vrati. Arijadna je i sama to zelela, pa odmah pristade.
     Tako je Tezej posao oprezno kroz lavirint i brzo pronasao strasnog Minotaura.
     Iz teske i duge borbe sa uzasnim cudovistem, Tezej je izasao kao pobednik.
     Lako je nasao put do Arijadne, pa su zajedno oslobodili ostale Grke. Pobegli su do luke i uspeli da isplove, pre  no sto su Kricani i shvatili sta se dogodilo.

      Preuzeto iz knjige `365 prica`



   ORFEJ I EURIDIKA
     Orfej,  Apolonov sin, imao je dar da tako divno svira, da su svi bili ocarani.
     Voleo je Euridiku, i kad su se vencali, njihova sreca je bila potpuna.
     Ali  kada je mlada posle svadbe izasla da proseta sa drugaricama, ujede je zmija i ona pade mrtva.
    Orfej je bio neutesan.
     Vreme je cinilo njegov bol jos vecim i, na kraju, bio je toliko ocajan da je odlucio da podje na drugi svet i pokusa da spase svoju ljubljenu.
    Putovao je kroz najdublje pecine i dosao najzad do reke Stiks. `Prevezi me na drugu stranu!` zamoli on skeledziju Karona.
    `Ne mogu to da ucinim, jer si jos ziv. Samo mrtvi smeju tamo da predju.`
     Tada Orfej uze svoju liru i poce da svira. Karon je bio tako zadivljen da je resio da ga ipak preveze. Cak je i Kerber, troglavi pas, koji cuva ulaz u podzemlje, pao pod uticaj Orfejeve muzike i pustio ga da prodje.
    Najzad je dosao pravo na mesto gde je Pluton, kralj podzemlja, sedeo sa kraljicom Persefonom.
    Orfej poce da im peva svoju pesmu o ljubavi i da sam sebe prati najlepsom muzikom.
    Preklinjao je Plutona da dozvoli euridiki da podje sa njim, da zive zajedno do dana kada ce se oboje vratiti u podzemlje. Suze su se kotrljale niz Persefonino lice, jer je ona znala kako je strasno za zivota biti lisen zlatne svetlosti. Pluton je bio duboko ganut i pozva Euridiku.
     Bleda kao avet, stajala je ona pred kraljem. tada ugleda Orfeja i njeno lice zasija od srece.
     `Vodi je!` rece Pluton, `ali ne osvrci se dok ne stignes gore, inace ce tvoja zena morati zauvek da ostane!`
     I Orfej je krenuo pred njom kroz duboke pecine.
     Euridika ga je necujno pratila.
     Kad je vec skoro stigao u nastanjeni svet, zastane da cuje ide li Euridika za njim, ali nije se culo nista. U trenutku panike Orfej se okrene da vidi gde je ona.
     Eurdika je isla za njim, ali je i stog trenutka, kada se on okrenuo, nestala zauvek.